Vodič za roditelje malih tenisača - poželjna i nepoželjna ponašanja

 

VODIČ ZA RODITELJE MALIH TENISAČA – POŽELJNA I NEPOŽELJNA PONAŠANJA

 

 

POŽELJNA PONAŠANJA RODITELJA

 

Trenažna praksa je obično karakterizirana

 

  • pokazivanje interesa; emocionalna, financijska i materijalna investicija; dostupnost djetetu; organizacija obiteljskog života; prijevoz; prehrana.

     

  • poznavanje teniskog sporta; upoznavanje djeteta s tenisom.

     

  • potpora; ohrabrenje; povjerenje.

     

  • motivator; vodič.

     

  • spremnost na poneku žrtvu zbog djetetova bavljenja tenisom (hobi, praznik. novac i sl.).

     

  • stavljanje rezultata u perspektivu – umanjiti važnost poraza na natjecanjima, izbjegavati fokus na rang listu, prenositi vrijednosti (borbeni duh, pozornost spram detalja, poštovanje, naporan rad, disciplina, fair play, uzorno ponašanje tijekom meča, duhovnost); objektivnost – biti iskren spram djetetovih igračkih mogućnosti i važnosti sporta itd.

     

  • uspostavljanje dijaloga; odluke mora donositi dijete; održavanje pozitivne komunikacije; senzibilitet spram djetetovih potreba te istančan sluh spram osjećaja zamora, rizika od zasićenja sportom te iskustva natjecanja.

     

  • postavljanje realnih ciljeva; naglašavanje važnosti igre i osjećaja zadovoljstva u njoj.

     

  • razvijanje djetetove samostalnosti i autonomije.

     

  • prisutnost na mečevima kako bi se iskazala potpora; prisutnost mora biti neutralna, diskretna i nestrastvena.

     

  • pokazivanje respekta za druge igrače, njihove roditelje, organizatore natjecanja itd.

     

  • davanje savjeta i analiziranje mečeva (pod pretpostavkom da roditelj ima osnovna teniska znanja) nakon što su se emocije stišale; biti pozitivan; izvlačenje pouka iz poraza; poticanje djeteta da smišlja vlastita rješenja za igračke probleme.

     

  • kada je roditelj s trenerom – pokazivanje interesa za trenerovu povratnu informaciju; biti otvoren za trenerov savjet; uspostava dijaloga s trenerom; znati kako povjeriti svoje dijete treneru i delegirati mu zadatke.

     

 

NEPOŽELJNA PONAŠANJA RODITELJA – CRTA KOJU NE TREBA PRELAZITI

 

  • biti neuključen; izostanak interesa; nedostupnost djetetu, itd.

     

  • biti stalno prisutan; prezaštitnički stav; nametljivost.

     

  • neznanje o natjecanjima.

     

  • fokus obiteljskih aktivnosti isključivo na tenis; tenis je jedini interes; rano odustajanje od škole.

     

  • prisiljavanje djeteta da igra jako puno mečeva ili da se stalno natječe; ignoriranje djetetovih želja i ciljeva; nerazumijevanje djetetovih reakcija.

     

  • izostanak roditeljskog vodstva; prijenos vrijednosti koje su u suprotnosti s etikom sporta; prihvaćanje lošeg ponašanja.

     

  • svaka vrsta verbalnog i fizičkog zlostavljanja.

     

  • optuživanje; stvaranje osjećaja krivice kod djeteta; kritiziranje; sarkazam; agresivnost; hvaljenje rezultata; stvaranje usporedbi s drugom djecom; neprihvaćanje djetetovog poraza; stalno traženje isprika za poraz.

     

  • projiciranje vlastitih želja i motivacija na dijete; idealizacija.

     

  • izostanak ambicije; pretjerana ambicioznost; precjenjivanje djetetove razine igre; gubitak dugoročne perspektive; sistem nagrade i kazne kada je rezultat u pitanju.

     

  • spriječavanje razvoja neovisnosti kod adolescenata; miješanje u njihove odluke.

     

  • konflikti između djeteta i roditelja ili između roditelja oko tenisa.

     

  • ometanje djetetovih mečeva; intervencije za vrijeme meča; demonstrativno ponašanje.

     

  • analiziranje mečeva odmah po njihovu završetku; uočavanje isključivo grešaka i loših strana igre; davanje savjeta koje proturječe trenerovim.

     

  • kada je roditelj s trenerom – manjak komunikacije, konflikt.

     

 

 

Do nekog sljedećeg susreta, srdačan pozdrav

Učitelj tenisa, Ivan Užarević

Iz ovog bloga

  • Poželjna ponašanja roditelja
  • Nepoželjna ponašanja roditelja

Podijelite članak