DOBAR NA TRENINGU, A LOŠ U MEČU - STVARNOST ILI MIT

Objavljeno: 27.03.2019.


DOBAR NA TRENINGU, A LOŠ U MEČU - STVARNOST ILI MIT


Ovog tjedna krećemo s još jednim nizom blogova pod nazivom „Stvarnost ili mit“ u kojima ćemo pokušati razotkriti neke ideje ili predrasude koje često možemo čuti u razgovoru s igračima ili njihovim roditeljima. Pa stoga, krenimo.

Ukoliko ste tenisač/ica natjecatelj (ili njegov/njen roditelj), vjerojatno ste se susreli s frazom koja otprilike glasi ovako – puno treniram i na treningu sam dobar (ili odličan), ali na meču nažalost ne pokazujem to. Često puta i sami treneri uvjeravaju svoje igrače i njihove roditelje u takvu ideju. Dok sam bio junior natjecatelj imao sam prilike slušati takve priče kako od svog trenera tako i od svojih roditelja. Kada sam kao odrastao čovjek posvetio život karijeri teniskog trenera, ta ideja je ponovno došla na dnevni red. Ovaj put mi više nije bila aktualna kao igraču, već kao treneru. Pa pogledajmo kako stvari zapravo stoje s tim – postoji li zaista nešto tako kao što je dobar na treningu, a loš (ili manje dobar) na meču?!

Prije svega, riječ je o lažnoj razlici. Jedino mjesto na kojem možemo suditi o tome koliko je neki igrač tehnički, taktički ili mentalno kompetentan (tj. „dobar“) jest teniski meč. To nam je jedina referentna, relevantna, a često i polazna točka. Trening je samo mjesto usavršavanja navedenih kompetencija (vještina) o čijoj kvaliteti ovisi ono što igrač pokazuje na meču. I tu je zapravo ključ razumijevanja zašto ta lažna razlika tako žilavo opstaje i danas. Realnost je naime, vrlo jednostavna – nekvalitetan trening = nekvalitetna izvedba na meču. Tko u toj jednadžbi snosi najveću odgovornost za jedno i drugo? Naravno, trener. Što trener može učiniti kako bi se ta odgovornost izbjegla? Može probati uspostaviti lažnu jednadžbu koja glasi – kvalitetan trening ipak nekako = nekvalitetna izvedba na meču. Tko sad snosi najveću odgovornost u takvoj konstelaciji? Igrač. Nešto s njim „ne valja“. Trening je super i na njemu igra odlično, ali na turniru redovno podbaci. Izjava koja ima smisla otprilike kao i reklama za brod koja bi glasila – mi proizvodimo odlične brodove, koji najčešće potonu kad ih stavimo u more. Za tenisača je teniski meč na turniru njegovo more i ako unatoč intenzivnom treningu redovno „potone“, možemo li smatrati da je brodogradilište (njegov trener odnosno treninzi) odradilo dobar posao? Igrač u meču pokazuje ono što je napravio na treningu. Ako pokazuje malo to samo znači da ima ili premalo treninga ili da treninzi (ako ih ima dovoljno) imaju malo veze s onim što se događa u meču. Kada se jednom jasno uspostavi korelacija između treninga i meča na način da kvaliteta izvedbe na meču postaje jasan pokazatelj kvalitete treninga, tada više neće biti prebacivanja odgovornosti od strane trenera na igrača. Svatko će morati preuzeti svoj dio odgovornosti te će se proces teniskog napretka značajno ubrzati. Nadam se da će i ovaj kratki blog dati tome svoj mali doprinos. Do idućeg čitanja,

Srdačan pozdrav, Ivan Užarević