Komunikacijske vještine trenera

Objavljeno: 18.09.2016.


Komunikacijske vještine trenera

Prenošenje znanja i informacija predstavlja jednu od ključnih kompetencija teniskog trenera. Sportski radnik može posjedovati cijelo bogatstvo znanja i odličnih ideja, no znači li mu to puno ukoliko ih ne zna učinkovito prenijeti svojim učenicima?!


Pogledajmo samo koliko je uspješnih i talentiranih igrača propalo u pokušaju da postanu isto takvi treneri – njihov problem načešće nije bio u tome što ne bi znali što im je činiti, već prije u tome što nisu pronašli prave načine prenošenja svog znanja. Dobri treneri uvažavaju činjenicu kako različiti igrači preferiraju različite stilove komunikacije te da uče na različite načine. Jedan igrač će bolje upijati informacije na jedan način  (recimo, vizualni), a drugi na neki drugi način (recimo, kinestetički). Stoga je poznavanje i uvažavanje različitih komunikacijskih strategija od ključne važnosti za uspjeh u radu sa svojim igračima.

Obzirom da je komunikacija vještina koja se da (na)učiti i usavršiti, treneri bi stalno trebali imati u vidu sljedeće karakteristike učinkovite komunikacije:

  • Direktnost – komunikacija „licem u lice“ potiče dijalog te pomaže u reduciranju potencijalnih statusnih barijera koje se mogu pojaviti u odnosu trener – igrač.
  • Prilagodljivost – komunikacija bi trebala biti specifična obzirom na publiku. Drugim riječima, primjerena njihovoj dobi (upotreba „dječjeg jezika“), igračkoj razini itd.
  • Raznolikost – komunikacija bi trebala biti kako verbalna tako i ne-verbalna (govor tijela bi trebao pratiti i podupirati poruku).
  • Iscrpnost – Što, Zašto i Kako – učenik bi trebao znati što mu je činiti, zašto i kada mu je to činiti i najzad, kako to činiti kako bi komunikacija bila iscrpna.
  • Jednostavnost i razumljivost –poruka se treba prenijeti u razumljivoj i konciznoj maniri koristeći riječi odnosno, termine koje učenici razumiju.
  • Dvostranost procesa – ova karakteristika implicira uzajamno razumijevanje dvaju ili više pojedinaca te uključuje govorenje i instruiranje u kombinaciji s podrškom i slušanjem povratne informacije.
  • Uzajamno poštovanje – odnos između trenera i igrača utemeljen na poštovanju i povjerenju (radije nego na kriticizmu i kontroli) olakšava i poboljšava komunikaciju.
  • Iskrenost – trener mora ponekad biti spreman na posve iskrenu komunikaciju (primjerice, kada igrač ne ulaže dovoljno napora u ostvarenje nekog cilja). Izazov takve komunikacije sastoji se u tome da trener i dalje zadrži poštovanje i takt u odnosu spram učenika.
  • Pozitivnost – govor treba biti pozitivan. Primjerice, umjesto da govorimo kako je igrač „u grču“, recimo radije da je igrač vrlo odgovorno pristupio meču i nastoji odigrati s punom ozbiljnošću.
  • Individualiziranost – trener bi trebao naći vremena da pobliže upozna svakog svog pojedinog učenika kako bi pronašao onaj specifični, individualni „začin“ u komunikaciji s njima.

Kako usavršiti svoje komunikacijske vještine? Recentne spoznaje predlažu sljedeće savjete trenerima zainteresiranima za usavršavanje svojih komunikacijskih vještina:

  • Znaj što je važno – u pravilu, odnos s osobom je važniji od sadržaja poruke koja se prenosi.
  • Dopuni i sinkroniziraj verbalnu i ne-verbalnu komunikaciju – verbalna komunikacija (napr. slušanje, postavljanje pitanja, davanje povratnih informacija..) i ne-verbalna komunikacija (napr. izraz lica, geste, govor tijela, tjelesni kontakt, odijevanje i ukupni izgled..) trebaju biti komplementarne.
  • Obrati pozornost na ne-verbalne znakove – sposobnost „čitanja“ učenikovih ne-verbalnih signala (izraza lica, govora tijela) može biti od velike vrijednosti za bolje poznavanje i razumijevanje svojih učenika.
  • Izbjegavaj nesporazume – treneri bi trebali prihvatiti da mogu biti krivo shvaćeni. No, kako bi se to dešavalo što rjeđe, važno je prenositi konzistentne poruke, provjeravati jesu li učenici dobro shvatili poruku te konstantno tražiti povratne informacije od njih.
  • Budi kulturološki osjetljiv – svaki pojedinac ima vlastito viđenje svijeta. Stoga bi trebalo izbjegavati svaki etnocentrizam, diskriminaciju, stereotipizaciju i sl. Dobar komunikator bi radije trebao identificirati učenikova uvjerenja i kulturni sustav kako bi lakše prebrodio potencijalne smetnje u prenošenju poruka.
  • Izbjegavaj „komunikacijske greške/blokere“ – oni imaju tendenciju negiranja odnosa kojeg treneri razvijaju sa svojim učenicima, poništavaju učenikove osjećaje te impliciraju da je učenik u krivu, inferioran ili manje vrijedan. 

Evo nekih primjera komunikacijskih blokera:

  1. Naređivanje: „Moraš ubaciti servis u polje!“
  2. Prijetnje: „Bolje ti je da pobijediš tog igrača!“
  3. Kritiziranje, neslaganje: „Kako si uopće mogao pomisliti da će ti takvo što pomoći u meču?!“
  4. Izrugivanje, zadirkivanje: „Igraš kao kukavica!“; „Ne bi se trebao tako osjećati!“

  • Pokaži interes, brigu i poštovanje – učenici bi trebali znati da je njihovim trenerima zaista stalo do njih. Primjerice, trenerova sposobnost da se sjeti što mu je učenik rekao na neku temu u prijašnjoj diskusiji predstavlja dobar način da se učeniku pokaže da ga se stvarno sluša i uvažava.
  • Koristi „otvorena“ pitanja – ovaj tip pitanja uvelike pomaže trenerima da steknu bolji uvid u učenikove osjećaje, razmišljanja ili probleme. Obzirom da najčešće počinju riječima „Što“, „Kako“, „Zašto“,  ona zahtijevaju više od pukog Da ili Ne u odgovoru.
  • Koristi parafraziranje kako bi ilustrirao svoje razumijevanje.
  • Daj i traži povratnu informaciju učinkovito – kratka, jednostavna, konstruktivna i neposredna  povratna informacija najčešće je i najučinkovitija te ubrzava proces učenja.
  • Budi dobar slušatelj – pažljivo slušaj učenikove želje. Osjeća li učenik u svakom trenutku da ima tvoju punu pozornost u interakciji s tobom?
  • Razvij svijest o tome što donosiš u svaku situaciju – svaki trener stvara „klimu“ oko sebe, ovisno o tome na što stavlja najveći naglasak u osjećaju učenikova uspjeha – pobjeda ili pak, osobni napredak te usavršavanje igre.
  • Budi proaktivan – ne oslanjaj se samo na politiku „Moja vrata su ti uvijek otvorena“. Aktivno potiči diskusiju sa svojim učenicima i stalno provjeravaj ima li stvari koje treba rješavati.

Iz svega navedenog razvidno je kako je učinkovito komuniciranje jedna od najvažnijih značajki  kvalitetnog rada s igračima. Štoviše, neki autori idu toliko daleko da upravo tu vještinu smatraju odlučujućom za trenerski uspjeh. Stoga možemo zaključiti kako bi svaki trener koji teži izvrsnosti, trebao posvetiti pažnje i vremena razvijanju svojih komunikacijskih vještina.