MENTALNE VJEŠTINE KOJE RAZVIJA TENISKA IGRA - DIO 2.

Objavljeno: 09.03.2019.


MENTALNE VJEŠTINE KOJE RAZVIJA TENISKA IGRA - DIO 2.


U zadnjem smo blogu započeli s razmatranjem specifičnog seta psiholoških implikacija teniske igre. Pa smo tako povezali jednu ključnu karakteristiku teniske igre (onu da je tenis individualni sport u kojem nisu dopuštene zamjene) sa motivacijom i potpunim zalaganjem u svakom meču. Danas bismo nastavili naše promišljanje te uveli jednu novu karakteristiku teniske igre i vidjeli koje psihološke zahtjeve ona povlači za sobom.

Osim činjenice da je tenis individualni sport u kojem nema mogućnosti zamjene (igru parova ostavimo na trenutak po strani), tenis je sport u kojem nije dozvoljen „coaching“ tijekom mečeva – barem na velikoj većini natjecanja. Za razliku od nekih drugih sportova u kojem treneri imaju aktivnu ulogu tijekom susreta, u tenisu to nije slučaj. Koje su psihološke implikacije te zanimljive karakteristike teniske igre? Prvo, ukoliko nije dozvoljeno nikakvo savjetovanje ili uputa igraču tijekom meča, ovaj mora samostalno donositi sve odluke na igralištu. To neće moći kvalitetno činiti ukoliko nema sposobnost nezavisnog donošenja odluka – jer ih nema tko drugi donijeti za njega. Drugo, ako nastavimo korak dalje te postavimo pitanje što je potrebno za nezavisno donošenje odluka u svakoj životnoj situaciji (ne samo onoj na teniskom igralištu), dolazimo do zanimljivog odgovora – samopouzdanje. Dakle, možemo vidjeti jasnu korelaciju između nečijeg samopouzdanja i mogućnosti samostalnog donošenja odluka na teniskom igralištu te nam postaje jasno zašto je upravo samopouzdanje ključan sastojak uspjeha u teniskom sportu.

Često nažalost, možemo svjedočiti opetovanim pokušajima davanja uputa tijekom meča od strane trenera i roditelja na juniorskim turnirima. U želji da se ostvari neki kratkoročni cilj (veća šansa za pobjedu u trenutnom susretu), propušta se promovirati ono ključno za nečiji dugoročni uspjeh – samostalno donošenje odluka tijekom meča. Čini mi se prikladna analogija usporediti teniski meč na nekom turniru sa ispitom znanja u školi. U meču, baš kao i na ispitu, nema prepisivanja te se  samostalno rješavaju problemi i odgovara na pitanja. Proći dobro na ispitu, znači napraviti dobar posao prije njega. Isto možemo zaključiti i za teniski meč – ukoliko igrač uspješno (i samostalno) rješava probleme koji se pojavljuju tijekom meča, to znači da je dobar posao obavljen na treninzima prije meča. Trening je vrijeme i mjesto na kojem se igrač treba izložiti vođenom rješavanju problema i gdje uz pomoć trenera treba donositi odluke – kako bi ih na turniru mogao samostalno donositi. Ukoliko trening nema neke korelacije s mečom, ukoliko se tijekom treninga ne kreiraju situacije i zadaci koji se pojavljuju i na meču – igrač neće biti dovoljno pripremljen za samostalno funkcioniranje na terenu. Ako pak za to nije dovoljno pripremljen, kako očekivati da njegova razina samopouzdanja bude optimalna?

Do idućeg druženja, sportski pozdrav!