Nesportsko ponašanje na dječjim turnirima

Objavljeno: 12.05.2018.


Nesportsko ponašanje na dječjim turnirima


Vjerojatno nema teže situacije s kojom se mladi igrač/ica mora nositi kroz svoja turnirska iskustva od nesportskog ponašanja svog protivnika/ce. Da stvar bude još gora, igračevoj pratnji na turnirima (roditeljima i trenerima), takva je situacija često još nepodnošljivija. Tako nažalost, nije iznimka na našim turnirima svjedočiti verbalnim (a ponekad i fizičkim) obračunima kako između samih igrača, tako i između njihovih pratnji. Takvu frustraciju kao ljudi možemo razumjeti i zaista - teško je ostati „hladne glave“ ako vam je vlastito dijete ili učenik bio žrtva nesportskog ponašanja svog protivnika, a još je teže naći prave riječi utjehe nakon meča. Namjera ovog članka je dati osnovne smjernice ponašanja kako za igrače tako i za njihovu pratnju ukoliko se nađu u toj nezavidnoj situaciji, a sve u nadi kako bi se čim više smanjili nemili događaji na našim sportskim natjecanjima.

Kao što smo već napomenuli, gledati svoje dijete na terenu kako trpi zbog bilo koje vrste nesportskog ponašanja od strane drugog djeteta, vjerojatno predstavlja najveći izazov za svakog roditelja. Svaki roditeljski instinkt tada vrišti da se mora nešto poduzeti, nekako intervenirati kako bi se zaštitilo vlastito dijete – a onda opet, imamo tek ograničene mogućnosti djelovanja na turnirima. Niti roditelji, niti treneri nisu pozvani rješavati konfliktne situacije na terenu tijekom natjecanja. S druge strane, djeca vrlo često imaju izrazito izražen osjećaj za pravdu pa ukoliko ih je primjerice, protivnik varao tijekom meča, gotovo da ostajemo posve bespomoćni u želji da im pomognemo nakon meča. Kao što se već moglo naslutiti, najčešći vid nesportskog ponašanja na teniskim terenima je krivo zvanje out-a. Ovdje nudimo nekoliko sugestija samim igračima kako postupati u upravo upravo u tom slučaju, a nekom drugom prilikom ponuditi ćemo nekoliko ideja i za njihove roditelje i pratnju.

Opći savjeti za igrače

·        Postojeća pravila omogućavaju igraču pitati svog protivnika jel siguran u svoju sudačku odluku. Ukoliko protivnik potvrdi da je siguran u svoju odluku, ista ostaje, a ukoliko ipak nije siguran u nju, bod se može ponoviti.

·        Na zemljanim terenima, igrač može od protivnika tražiti provjeru traga loptice koji onda može biti osnova za eventualnu promjenu odluke. Treba doduše spomenuti da oba igrača najprije moraju postići dogovor oko samog traga.

·        Ukoliko igrač procjeni da protivnik opetovano donosi krive sudačke odluke, tada može zatražiti prisutnost službenog suca. Ovdje treba odmah napomenuti da ne treba očekivati od suca da na bilo koji način utječe na ono što se dogodilo prije njegova dolaska – svojom prisutnošću on može prevenirati samo buduće krive sudačke odluke.

·        Ključna stvar koju svaki igrač treba stalno imati na umu jest ta da se teniski mečevi rijetko odlučuju zbog nečijih krivih sudačkih odluka – prije zbog igračeve reakcije na njih. Iako su iste bolne i frustrirajuće, ukoliko igrač ne dopusti da ga preuzmu negativne emocije i zadrži fokus na svoj tenis, ima dobre šanse izaći neozljeđen protivnikovim nesportskim ponašanjem.

Iskustvo i razmišljanje jednog dobrog tenisača može dodatno pomoći igračima da se bolje snađu u navedenoj situaciji: „Ako protivnik samo jednom donese upitnu sudačku odluku, pitam ga jel siguran u nju – ukoliko odgovori potvrdno, jednostavno zaboravim na cijelu situaciju. Ukoliko se one počnu redati, tada imam potrebu tražiti prisutnost suca – ne zato što mislim da će sudac odjednom učiniti nešto izvanredno ili poništiti prijašnje greške, već zato što time želim pokazati protivniku da nemam namjeru samo promatrati kako me krade. Uz to se i dalje svim silama trudim zadržati fokus na onome što je najvažnije za mene – pobjeda u meču. Ukoliko se prepustim ljutnji i frustraciji zbog protivnikovog nesportskog ponašanja, znam da mi je meč unaprijed izgubljen.“

Što činiti za vrijeme meča

·        Nažalost, možemo učiniti vrlo malo. Tenis je na svim razinama pun ovakvih situacija, čak i na Tour-u gdje igračima na raspolaganju stoje linijski suci. U tom smislu je odnos prema toj dimenziji sporta svojevrsna vještina koju svaki junior treba svladati kako bi dalje napredovao.

·        Zlatno pravilo u svim stresnim situacijama (pa tako i u slučaju da nas protivnik vara) je fokusirati se na stvari na koje možemo utjecati. U tom smislu igračeva pratnja može biti od velike pomoći kako bi igrač zadržao mirnoću i nastavio dobro igrati unatoč krivim sudačkim odlukama.

·        Isto tako, i igrač i njegova pratnja trebaju cijelo vrijeme imati na umu da je ovdje riječ samo o teniskom meču. U konačnici, svaki „zdravi“ roditelj i trener nikada ne bi izabrao da je njegovo dijete (učenik) to koje namjerno donosi krive sudačke odluke. Ukoliko već moramo biti dio te nesportske situacije, onda je svakako bolje da smo mi ti koji moramo „menadžirati“ stres i frustraciju, nego da smo mi oni koji varaju.

Što reći nakon meča

·        Svom djetetu (učeniku) treba dati malo prostora i vremena nakon meča. Ne treba odmah krenuti s pričom, nego se ponajprije uvjeriti da je dijete koliko toliko ok i da li treba neku okrijepu u vidu hrane i pića. Pohvalite njegov trud koji je iskazao tijekom meča kao i činjenicu da je ostao pribran i sačuvao „hladnu“ glavu tijekom meča – i možda je najbolje da na tome i ostane.

·        Kada je dijete spremno i voljno razgovarati o tome, treba mu dopustiti da kaže što misli i osjeća. Tu treba svakako upamtiti da nitko ne može poništiti ono što se dogodilo – najviše što kao roditelji i treneri možemo učiniti je imati suosjećanja i razmijevanja za dijete. Biti mu podrška i „zrcaliti“ njegov osjećaj nepravde i težine koju je takva situacija u njemu izazvala.

·        Pokažite mu koliko ste ponosni na njega što je zadržao „fair-play“ unatoč svemu. Nadamo se da je suvišno ovdje napomenuti kako bi kao roditelji i treneri trebali najprije prepoznavati djetetove moralne vrijednosti i stavove, a tek potom rezultat meča. Nažalost, u praksi često vidimo da roditelji i treneri potiču vlastitu djecu da na varanje uzvrate varanjem. Zašto bi moje dijete bilo fer, kad protivnik to nije?! Onda bi valjda ispalo „naivno“ (da ne upotrijebimo neku težu riječ). Naravno, to razmišljanje ima svoj temelj samo ako je rezultat meča u prvom planu. No, ako kao roditelji i treneri svom djetetu jasno damo do znanja da nam je na prvom mjestu fair-play i sportsko ponašanje, onda čak i pobjeda u kojoj se uslijed varanja izgubio svaki sportski smisao, neće imati neku težinu ni za samo dijete (bez obzira tko je „počeo prvi“).

·        Naposlijetku, poduprite svojim ponašanjem svoje riječi. Nakon što ste utješili dijete, pohvalili njegov trud i fair-play, vrijeme je da napustite teniski centar, ostavite sve iza sebe i napravite nešto zabavno i relaksirajuće (poželjno je da nema neke veze s tenisom). Sve je to ipak samo igra u kojoj je za vas kao roditelja/trenera najbitniji trud i fair-play (kao temelj budućeg sustava vrijednosti koje će vaše dijete imati kao odrastao čovjek). Dakle, nemojte nakon svega sjesti u auto i u gorkoj tišini s okusom razočarenja otići kući. Dijete će pokupiti vašu energiju, a vi ćete propustiti priliku da iz jednog negativnog iskustva napravite nešto poztivno za sebe i svoje dijete.