Razumijevanje teniske igre - igrači i pravila

Objavljeno: 19.09.2016.


Razumijevanje teniske igre - igrači i pravila

Igrači su „glumci“ u predstavi koju nazivamo teniskim mečom. Oni se natječu u pojedinačnoj igri ili igri parova protiv različitih protivnika (drugih „glumaca“). Ti protivnici mogu biti suprotnog, ali su češće, istog spola.


Svi igrači koriste neki stil igre koji definira način na koji „glume“. Njihov stil se može promatrati kao proizvod njihovih igračkih karakteristika. Koje su to karakteristike?

Navedimo ih redom:

  • razumijevanje taktike: koji plan igre (ili planove) igrač želi provesti u svojoj „predstavi“.
  • tehnička sposobnost: profinjenost udaraca i kretnji.
  • tjelesno stanje: koordinacija, brzina, snaga, izdržljivost, fleksibilnost itd.
  • psihološke vještine: motivacija, povjerenje u sebe i svoje mogućnosti, koncentracija, kontrola emocija itd.
  • antropometrija: visina, težina itd.

Pravila teniske igre, s druge strane, određuju što igrač smije odnosno, ne smije činiti na terenu. Navesti ćemo pravila s kojima bi svi treneri i igrači trebali biti upoznati:

  • specifično mjesto odakle se započinje igra: igrač koji se sprema servirati treba biti pozicioniran iza osnovne linije te između markacije za servis (mala oznaka okomita na osnovnu liniju točno na sredini igrališta) i bočne linije za pojedinačnu igru.
  • specifično područje gdje se servis mora pogoditi: početni udarac mora sletjeti u servis polje koje je dijagonalno suprotno obzirom na poziciju igrača koji servira.
  • specifično područje koje se mora pogoditi udarcima: u pojedinačnoj igri, sve loptice moraju odskočiti unutar linija za igru pojedinaca. U igri parova, teren je proširen na način da lopte mogu odskočiti i do linija za igru parova.
  • mreža i stupovi koji ju drže: mreža i stupovi na kojima počiva, dijeli teren na dva dijela te razdvaja protivnike. Važno je upamtiti:

    - igrači ne smiju dodirnuti mrežu tijekom igre

    - loptica smije dodirnuti mrežu tijekom igre, sletjeti na protivnički dio terena i dalje ostati „živa“ – izuzev kod servisa.

  • mreža je viša bliže stupovima, nego na sredini.
  • jedan odskok: nijedna se loptica ne smije udariti nakon drugog odskoka. Svi se udarci mogu izvesti prije ili nakon odskoka, izuzev servisa koji se mora izvesti prije odskoka te reterna koji se mora udariti nakon odskoka. Uzgred budi rečeno, tenis u kolicima dopušta izvođenje udaraca nakon dva odskoka.
  • reket udara lopticu: sve se loptice moraju udariti reketom.
  • udara se jednom: sve se loptice trebaju udariti jednom s reketom, ali može se desiti da se ponekad loptica udari i dvaput – tada se mora paziti da je faza udarca izvedena tečno (kontinuirano) kako bi se udarac priznao.
  • kako osvojiti poen: udari lopticu tako da protivnik ne može doprijeti do nje ili je pak, prisiljen na pogrešku.
  • kako izgubiti poen: udari lopticu u mrežu ili izvan granica igrališta, promaši lopticu (dodir s njom), udari lopticu nakon drugog odskoka itd.

Iz svega navedenog vidimo dakle, kako je teniska igra („predstava“) proizvod igrača („glumaca“)koji ju igraju i vlastitih pravila.